Contact

Monika Potočki (president) Animal Protection Association "Spirit"
Trg D. Domjanića 2
10360 Sesvete
Phone: +385 1 2002 711 Cellular: +385 95 87 17 053 Giro account: 2484008-1104087897 (Raiffeisen bank) IBAN: HR87 2484 00811040 87897 SWIFT code: RZBHHR2X

Izgubljeni ljubimci

The Rainbow Bridge

Poziv udrugama na pokretanje postupka izmjene Zakona o zaštiti životinja

Problem napuštenih kućnih ljubimaca ne samo da ne jenjava nego je iz godine u godinu sve veći i sve prisutniji na području Republike Hrvatske.

Problem napuštenih kućnih ljubimaca ne samo da ne jenjava nego je iz godine u godinu sve veći i sve prisutniji na području Republike Hrvatske. Razloge ne treba tražiti samo u neodgovornosti vlasnika odnosno posjednika nego i u nedovoljnom radu na izmjenama Zakona o zaštiti životinja kako bi on doista i poslužio svojoj svrsi a to je zaštita napuštenih životinja, te na selektivnoj primjeni određenih odredaba Zakona od strane veterinarskih inspekcija, što dovodi do zatvaranja skloništa udruga za zaštitu životinja u kojima se napušteni psi ne eutanaziraju.

Stječe se dojam da se povlađuje vlasnicima skloništa koja su osnovana kao ekonomski orijentirane jedinice koje obavljaju gospodarsku djelatnost usmjerenu na dobit.

Činjenica je da takvim vlasnicima skloništa sadašnja situacija manjkavih sustava kastracija i mnoštvo pasa lutalica upravo odgovara jer to nisu ljudi koji gledaju na problem s aspekta zaštite životinja već s aspekta vlastite dobiti.

Međutim, takva situacija ne samo da nije u skladu sa svrhom i duhom Zakona o zaštiti životinja, nego će gledano na dulje vrijeme dovesti i do toga da jedinice lokalne samouprave neće niti moći izdvajati sredstva za financiranje skloništa ako dobar dio tih sredstava ne bude bio usmjeren na vršenje kastracija, a samo financiranje skloništa ograničeno na pokrivanje materijalnih troškova bez onog dijela novca koji se sada u vidu dobiti slijeva u džepove vlasnika skloništa, ustrojenih kao profitabilnih organizacija.

Odredbom članka 56. stavak 1. Zakona o zaštiti životinja propisuje se:

1.) „Sklonište za životinje može osnovati fizička ili pravna osoba.“.....

4.) „Ako nije osnovano sklonište za životinje u skladu sa stavkom 1. ovog članka, njegovo osnivanje i rad financira jedna ili više jedinica lokalne ili područne samouprave u skladu s njihovim potrebama odnosno Grad Zagreb.“

5.) „Obavljanje poslova skupljanja napuštenih i izgubljenih životinja financiraju jedinice lokalne samouprave."

Odredba članka 56. stavka 1. protivna je duhu Zakona o zaštiti životinja jer ne uzima u obzir humane i moralne uvjete koji su nužno potrebni pri osnivanju i vođenju skloništa, a koji su čak važniji od materijalnih uvjeta. Temeljem odredbe članka 56. stavka 1. Zakona o zaštiti životinja, sklonište mogu osnovati najveći pesomrsci i mačkomrsci, i to iz razloga što im zakon ne postavlja nikakve uvjete, kao niti posjedovanje određenih moralnih i humanih osobina, iskustva u radu sa životinjama i slično, da bi mogli osnovati sklonište. na primjer, pitamo se što zapravo organizacije koje se bave prodajom poljoprivrednih proizvoda ili sanitarnom djelatnošću imaju sa zaštitom životinja.

Nadalje, iz formulacije članka 56. Zakona o zaštiti životinja uopće ne proizlazi obveza lokalne samouprave da financiraju pravne i fizičke osobe koje osnivaju skloništa nego proizlazi njihova obveza da financiraju, sukladno odredbi stavka 5 istog članka samo poslove skupljanja napuštenih i izgubljenih životnja, a financiranje skloništa samo ako sklonište osniva jedna ili više jedinica lokalne ili područna samouprave, odnosno Grad Zagreb, koji je jedini to i učinio.

Mogućnost osnivanja skloništa od strane svake osobe, te mogućnost osnivanje skloništa u vidu gospodarske djelatnosti protivno je samoj svrsi osnivanja skloništa. Većina skloništa posluju kao gospodarska djelatnost, što je sramotno. Stoga nije čudno da je većina pasa u skloništima bolesna, nije cijepljena niti protiv zaraznih bolesti, da se psi smještaju zajedno i kad to nije preporučljivo, što dovodi do ugriza i smrti, što se kuje ne kastriraju, što se vrši eutanazija nakon 60 dana, što su neishranjeni i uopće u lošem stanju.

Zbog čega bi vlasnik skloništa koji je isključivo zainteresiran za postizanje dobiti i vodi sklonište kao oblik ekonomske djelatnosti cijepio ili liječio psa na uštrb svoje sigurne dobiti?

Očito je dakle, da postoji sukob interesa između zaštiti napuštenih životinja i osnivanja skloništa u vidu ekonomske djelatnosti usmjerene na postizanje dobiti i prelijevanje novca poreznih obveznika u privatne džepove.

Nadalje, ideja da se izbjegne osnivanje vlastitih skloništa na način da se psi smještavaju u skloništa drugih gradova, što je postala praksa nekoliko gradova, a zagovara se i na stranici http://www.veterinarstvo.hr/UserDocsImages/dobrobitZivotinja/DZkucni/okrugli%20stol-ANDREA.pdf nije u skladu sa potrebama lokalnih jedinica, svrhovitim zbrinjavanjem napuštenih životinja te efikasnošću u udomljavanju. Naime, ili se postojeća „skloništa“ prenatrpavaju, ili se grade skupa ogromna skloništa a troškovi skloništa se povećavaju zbog nepotrebnog transporta od-do skloništa. U Njemačkoj i Austriji koje imaju najrazvijeniji sustav zaštite životinja, osnovano je mnoštvo manjih skloništa kapaciteta oko 40 pasa jer su ogromna skloništa vrlo skupa i zahtijevaju velik broj zaposlenika i velike troškove, kako bi se osigurala adekvatna briga za životinje. S druge strane, velik broj manjih skloništa koja postoje gotovo u svakom manjem gradu, smanjuju troškove, omogućuje bolje poznavanje pasa od strane osoba koje su za njih zadužene, te brža udomljenja, s obzirom da je put koji potencijalni udomitelji imaju do skloništa kraći. Nadalje, posebno kad se radi o izgubljenom psu ss područja jednog grada, transport i skupljanje u udaljena skloništa dovode do katastrofalnih posljedica, jer će vlasnik morati i nekoliko stotina kilometara prijeći da bi utvrdio da li se radi o njegovom psu koji je sada u skloništu.

Udruge za zaštitu životinja kao neprofitabilne organizacije žele i mogu obavljati ovu djelatnost za manje sredstava i to na human način, bez eutanazije koja nije „uspavljivanje“ kao što to većina ljudi misli nego stravičan i mučan način umiranja životinje. Svjedoci smo svakodnevnog progona udruga i pojedinca koji nastoje spasiti napuštene pse. Oni se kriminaliziraju se do te mjere da im se zabranjuje smještaj napuštenih životinja, izriču visoke novčane kazne, krše njihova ustavna prava, zabranjuje čak i spašavanje pasa namijenjenih eutanaziji, što je presedan čak i u odnosu na „banana“ države kao što su Rumunjska, Bugarska te ostale zemlje u kojima se vrši eutanazija pasa.

Slijedom svega navedenog, predlažemo da se provedu promjene zakona koje će osigurati da se skloništa za napuštene životinje osnivaju od strane lokalne samouprave na području onog grada odnosno općine od strane kojeg se sklonište financira, i to kao neprofitabilne ustanove, koju vode udruga za zaštitu životinja i veterinar koji zajedno na najbolji mogući način skrbe o zdravlju i dobrobiti napuštenih životinja. Naglasak pri osnivanju skloništa svakako treba biti i na humanim , uvjetima, odnosno ljudskom faktoru, a ne samo materijalnim uvjetima. Nepotrebna megalomanija u svemu pa i u gradnji azila je naša hrvatska boljka, primitivizam koji izvire iz želje da se ugodi svima drugima samo ne napuštenim psima koje čeka bolna i mučna smrt, i ne zanimaju ih „talijanske pločice“ u sobi smrti.

Gradnjom skloništa od strane jedinica lokalne samouprave, te vođenjem skloništa od strane neprofitabilnih organizacija, moguće je u krajnjoj liniji bitno smanjiti troškove, jer će se dio sredstava koji je do sada završavao u privatnom džepu upotrijebiti za bolju skrb za napuštene životinje u skloništu ali i za programe kastracija kao najvažnijeg sredstva u sprječavanju nekontroliranog razmnožavanja pasa i mačaka, te u konačnici i smanjenje broja napuštenih pasa i mačaka.

Zanimljivo je da eutanazija košta koliko i kastracija, a ovom potonjom se rješava humano - problem ne jednog psa ili mačke nego OGROMNOG BROJA pasa i mačaka. izračunato je da za dvije godine od jednog psa ako se nekontrolirano razmnožava kako kuja tako i njezino potomstvo populacija može narasti na 2.500 .

U vezi s time treba napomenuti da se formalno još prije nekoliko godina usvojio program OIE-a "Stray dogs population control“, ali nisu poduzete ama baš nikakve mjere da se sukladno tom programu poduzmu mjere za poticanje kastracija. Kako se briga o ovome prebacila u svemu na lokalnu samoupravu, to je jasno da u kontekstu nedorečenih propisa o obvezama lokalne samouprave na području zaštite kućnih životinja nije učinjeno ama baš ništa, osim što su na područjima nekih samouprava doneseni pravi „biseri“ u vidu odluka kojima se ograničava broj kućnih životinja koje se mogu držati u kućanstvu, dok su u ostalom te odluke samo ponovile tekst Zakona o zaštiti životinja ne pokazujući niti malo volje da se određene odredbe konkretiziraju kako bi uopće mogle biti primjenjene u praksi.

S obzirom na dosada izneseno, ukazujemo da su radi svrhovitog i djelotvornog provođenja zaštite napuštenih kućnih životinja neminovno potrebne hitne promjene Zakona o zaštiti životinja naročito u odnosu na mogućnost osnivanja skloništa, obveze kastracije i ograničenje uzgoja kućnih životinja.

Stoga smatramo da je neophodno da se propiše:

- obveze gradnje, osnivanja i financiranja skloništa od strane lokalne samouprave u obliku neprofitnih ustanova općekorisne djelatnosti koje će voditi udruga za zaštitu životinja i ovlašteni veterinar i to u razumnom roku ne duljem od 6 mjeseci

- poticanje kastracija pasa privatnih vlasnika i to sufinanciranjem troška kastracija i motiviranjem na drugi način vlasnika pasa

- obveze kastracija svih ženskih pasa privatnih vlasnika u onim slučajevima gdje se ne može spriječiti nekontrolirano razmnožavanje a to je zajedničko držanje pasa oba spola zajedno, te držanje pasa u dvorištima bez obzira da li su dvorišta ograđena ili ne,

- ograničenje uzgoja kućnih životinja te uvođenje poreza na uzgoj pasa i mačaka bez obzira da li je u pitanju uzgoj sa rodovnikom ili bez rodovnika,

- ograničenje mogućnosti eutanazije u skloništima na slučajeve kad se radi o teško bolesnoj životinji

- taksativno nabrajanje takvog držanja životinja koje uzrokuju patnju i bol, primjerice držanje na lancu, držanje bez adekvatne kućice, i slično, upravo zato da se izbjegne prepuštanje ocjene i postojanja bola i patnji diskrecionoj ocjeni veterinarske inspekcije

- u prijelaznom razdoblju zakonski pravo udruga na privremeno udomljenje pasa kojima je istekao rok od 60 dana kako bi se spriječila samovolja pojedinih vlasnika skloništa koji radije eutanaziraju životinju nego da je daju udruzi.

Stoga predlažemo da se pokrene postupak izmjene Zakona o zaštiti životinja u smislu gore istaknutih navoda i to u dijelu koji se odnosi na zaštitu kućnih životinja te da nam nacrt prijedloga dostavi na mišljenje odnosno omogući sudjelovanje u raspravi o konačnom prijedlogu zakona  sukladno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09).

« back

Updated: 16.04.2014

© 2007-2016 Animal Protection Association "Spirit". All rights reserved.

design & development Effectiva Studio d.o.o.